Gledam
razne emisije u kojima mladi i stari nešto rade i pokazuju kako su talentovani
za neku rabotu, a najčešće pevanje: Prvi glas, Talenat, X Faktor, Plesom do
snova… ima ih sad koliko hoćeš. Zovu ih popularno, na srpskom, talent šou, što
je podvrsta rijalitija. Bogat jezik pa može svašta da istrpi, ali nema veze to
sad nije tema ovog teksta.
U
neki prethodnim vremenima imali smo neke festivale (Opatija, Beogradsko
proleće, Budvanski, Festival u Herceg Novom…) na kojima su se neki, uglavnom,
mladi pevači predstavljali neki svojim kompozicijama. Da li je neko te
kompozicije napisao za njih ili nije nema veze, ali su neke nove u odnosu na
sve stare koje se nude i koje su lako mogli da otpevaju. Onda žiri kaže imate
nagradu za interpretaciju i nagradu za muzičko ostvarenje. Zanimljivo u tom
konceptu je što se svake godine pojavi dvadesetak novih pesama. U kvalitet ne
ulazim. Novonapravljene su baš za tu priliku. Neko je sedeo, smislio, zapisao,
snimio i poslao žiriju koji je rekao ovaj može da peva na završnoj večeri.
Pera, Žika, bez Mike su dobili nagrade, neko je namestio glasanje, nekome je
član žirija teča… sve to nije bitno. Oni su se pojavili sa nekom novom
kompozicijom koju su pevali. Čini mi se da ona deca koja se takmiče po raznim
tim šouima pokušavaju da dokažu ko je bolje kopirao nečije izvođenje. Ekipa producenata,
stilista, muzičara i svih ostalih koji su tu u funkciji da ta pesma bude
otpevana na najbolji način su u funkciji reprodukcije nečije tuđe ideje.
Ne
kažem da svi mogu i treba da pišu pesme, ali čini mi se da bi neka od tih
emisija dobila na težini i značaju ako bi stimulisala neke mlade ljude da nešto
kreativno urade. Doduše, tu producenti dolaze do problema jer ne mogu iz
nedelje u nedelju da mame ljude da gledaju njihove reklame, pardon, emisije i
da navijaju, šalju sms poruke, svađaju se po društvenim mrežama, navijači
dolaze u studio i u transu navijaju, štampaju majice i transparente sa imenima
idola, prepucavaju se preko novina, plaćaju oglase i PR tekstove…
Na
kraju neko lepo zaradi, narod srećan navijao je za nekoga, zaboravio je da su
mu naplatili kaznu u BusPlusu, šef mu je smanjio platu, a da za tu istu malu
platu može sve manje da pazari kad ode u radnju. To je već drugi haš tag to je
#kriza.
Tu
istu tendenciju primećujem i na drugom delu muzičke scene onom profesionalnom
koji to kao radi za novce i koji se hvali svojom kreativnošću. Sve više imamo
prepeve pesama koje je neko nekada snimio i kaver bendova koji do iznemoglosti
sviraju muziku Beri Vajta, Bili Ajdola, Bitlsa, Stonsa, Bajage, Prljavog
kazališta, Parnog valjka, Orgazma...
Da ne grešim dušu ima i kreativaca koji su se
pomerili od ove učmalosti i napravili nešto dobro, ali oni su u manjini.
Darkvudi su super upali u Biserin repertoar i tim pesmama dali neki novi život,
Zemlja gruva je potpuno u svom fazonu obradila Dina Dvornika, a Laura 2000 LeaMartina. Oni su na žalost u manjini.
Kao
što su nekada naši preci slušali Radio Luksemburg i prepevavali te pesme, da
bi se kasnije pojavili razni veliki umetnici koji su svojom kreativnošću
obeležili jedno vreme, tako valjda i sada treba da prođe neko vreme da gledamo
i slušamo kako se rade neke stvari kako bi za neko dogledno vreme mogli da
pariramo, a ja sam siguran da nam kreativnosti ne nedostaje, samo se pritajila
i čeka pravi trenutak da ispliva i da se pokaže u pravom svetlu.
No comments:
Post a Comment