Blog pišem od kraja 2009. godine i ne opterećujem se koliko je čitano to što ja pišem. Ni jednom do sada nisam proverio posećenost strane na kojoj se upravo nalaziš. Međutim, ono što čekam su javni komentari. Bude ih na faca knjizi, da ne grešim dušu, ali ih više bude u inbox ili usmeno. Čak mi se dešavalo da me telefonom zovu ljudi i da komentarišu takstove koje ovde puštam.
Posebno je zanimljivo kada se tekstovi odnose na sex ili kreme za ruke. Apsolutni hit je naravno tekst o Partizanu i EPS-u. Tu su pljuštali komentari. Nudio mi jedan da mi pošalje dres sa imenom, onaj drugi je hteo da se kladi u „some evra“ da će Partizan pobediti bar u jednoj utakmici. Gde mi je bila pamet. Sad bi brojao novce. Bilo je i komentara kada sam napadao neke banke koje su me nešto mučile, ali sex nikako.
Koliko god se mi busali kako smo evropejski narod širokih shvatanja sami sebe demantujemo iz sekunda u sekund. Neću ovim putem pominjati primitivne političare koji se non stop svadjaju misleći da je to vrhunac demokratije. Komentar je slobodan i svako može da kaže šta misli, sem o seksu. To je još uvek tabu kod nas i sex se ne komentariše. Šta se dešava u četiri zida spavaće sobe ostaje tu, osim ako treba da se pohvalimo drugarima kako smo se kresnuli sa nekom dobrom ribom. Onda se plaćaju ture u kafani i obično i nevini posmatrači za susednim stolovima saznaju kako je bilo. Ali to je OK.
Kod nas kad neko javno priča o seksu znači da je lekar specijalista, urolog ili psihijatar, ili farmaceut i hoce da ti uvali nesto da ti se bolje diže. Kreme za ruke su druga tabu tema. Tek četvoro ljudi je komentarisalo priču. U čemu je fazon? Zašto mi stižu poruke u inbox ili kao sms, a ne javno na wall ili u onaj deo za komentare ispod teksta bloga. Moram da priznam da skoro da i ne obraćam pažnju više, jer ne očekujem da će se išta zapatiti tu.
Možda sam ja stvarno lajavi krelac koji stalno nešto sere i deli pamet, da ne kažem da mi deo dana ode na komentare. Možda i previše očekujem od mog pisanije odnosno očekujem da će da izazove neku reakciju? Hm... ko će ga znati?
Ćutanje ću kapirati kao odobravanje, bar za sada, dok neko ne digne glas i ne demantuje me.
ih... stobom mogu o bilo cemu, a i redovno komentarises... opet sam i na ovaj tekst dobio komentare, ovaj put i na skajp :S
ReplyDeleteHm, vidiš, na mom blogu je najkomentarisaniji post baš onaj o seksu :) (http://goo.gl/kYFHE)
ReplyDeleteDoduše, to da sam ja slučajno nabasala na tvoj blog i onda ostavila jedini komentar baš na temu o seksu valjda govori nešto :) :) :)
Ali ono što mi je sad zapalo za oko je ta činjenica gde i kako ljudi komentarišu! Znači, ako sam napisala nešto na blogu, tu treba i da ostaviš komentar. Da sam htela komentar usmeno, ispričala bih ti usmeno o čemu razmišljam. Da sam htela na fejsbuku, napisala bih tamo kao "note". Il da sam htela na tviteru, postovala bih sve tamo (doduše, prilično dugo bi trajalo, ali aman!). Mislim, da li mi neko ono što tvitnem komentariše na blogu? Ne. Ili ono što napišem na fejsu ili kažem uživo? Ne! Znači, prosto je i jednostavno - ako sam pisala o nečemu na blogu, na jebenom blogu i komentariši!
Uh, frustracije moje... :)
Prosto se pitam da li je ljude blam da "javno" iznose svoje mišljenje ili šta je drugo u pitanju?
Video sam da si komentarisala i jako mi je drago zbog toga jer si izgleda "hrabrija" od vecine :)
ReplyDeleteLjudi valjda imaju frku da komentarisu sex... ipak smo mi pomalo zatucani balkanci iako bi hteli da budemo liberalni evropejci :)
Danas je komentar ko zlatna poluga. Svi je drzimo u ruci ali je ne ispustamo ni za zivu glavu. Ne daj boze da je slucajno stavimo na neciju ruku, iha, ode...
ReplyDeleteSalim se. Drustvene mreze uzimaju danak blogovima. Medjutim, odlican sadrzaj uvek nadje citaoce, ali i one koji se odvaze komentarima...