Wednesday, 13 April 2011

Fudbal, nogomet i još po nešto...

To još ponešto bi moglo da bude nameštanje. I za naš fudbal i za nogomet čini se, u poslednje vreme, zajedničko je nameštanje utakmica. To naravno nije ništa novo. Što kažu bilo ga je i biće ga, samo je problem u stilu, čini mi se.

Boban Dmitrović je izašao iz ormana i progovorio na temu nameštanja. Bravo za Bobana! Ali... on je progovorio kad su direktno krenuli na njega i njegov ugled, čast i džep. OK... nema veze... bar je neko progovorio. Nadam se samo da ga neće koštati glave to što je konačno rešio da priča o možda najvećem tabuu na ovim prostorima, kao što je to koštalo neke njegove prethodnike.

Nisam siguran koliko je izvodljiv oporavak sporta, a tu pre svega mislim da fudbal, jer je situacija najgora, s obzirom da se vrti najviše novaca. Čelnici u raznim fudbalskim forumima kriju se iza propisa FIFA i UEFA da zabranjuju da se država meša u rad i uređenje granskog saveza. Hm... a da se neko na nivou države dogovori sa Blaterom i Platinijem da će neka uprava za borbu protiv organizovanog kriminala, ili kako god se to sada zove, da mesec dva dok nema nekih bitnih zbivanja malo vršlja po papirima i hapsi, a da nas oni na to vreme suspenduju bez posledica, kako bi ispostovali formu. Može Ivica to da reši dobar je sa Platinijem. Napraviti nulti dan, pa ko je potreban i dobro je radio svoj posao vratiće se, a ko nije ili na ulicu ili u zatvor. Zavisi koliko se uvalio u glib.

Tu bi i kolege novinari mogli da pokažu malo hrabrosti i da kao što je to onomad BBC uradio i stavio kamericu na kravatu jednom novinaru i malo je snimao kako se završavaju transferi igrača. Ne moraju ni to. Mogu samo da objektivno izveštavaju i pitaju trenere/igrače/direktore klubova/finansijere/menadžere odakle lova na njihovom računu i zašto je cela čaršija čula da je on zatvorio zadnje tri utakmice sa sudijama ili drugim klubovima. Pitanje i za igrače je zašto se ne zaštitite tako što izađete i javno kažete ko vam je nudio i koliko za neku prljavu rabotu? Onda će možda i naš fudbal dobiti na ceni u nekim širim razmerama. Onda će možda i liga biti jača i gledao ci će se vratiti na tribine, na kojima pre toga bude rešen problem makljanja. Privatizacija sportskih klubova može da bude rešenje. Nekom vlasniku kluba neće biti u interesu da namesti utakmicu, sem ako baš nije neka velika lova u igri, a verujem da u domćim okvirima tako bezobraznih ponuda ne može da bude. Primera radi, nekog predstavnika Gezproma neće zanimati da igra tri za tri sa Sevojnom, jer je njegov šurak nekad igrau u tom klubu i dobar je sa predsednikom opštine, pa da se pomogne malo da ne ispadne klub iz prve, da ne kažem super lige.

Drugi veliki tabu je uloga menadžera u srpskom sportu. O tome još niko nije progovorio. Davnih dana u jednom tekstu u nedeljniku Vreme jedna menadžer koji je hteo da ostane anoniman je ispričao da su mu se javljali roditelji jako male dece kako bi njihovog malog prodao u neko inostranstvo za radnu vizu za njega i ženu. Ko nas jebe, kad smo sirotinja... dolazimo i do priča novijeg datuma da je Stojković, golman Partizana, Kekin igrač i da je cela gužva u Đenovi bila zbog keša od njegovog transfera. Kafanske priče ponekad mogu da budu i istinite. Ne zavaravam se da je negde drugo bolje, imamo primer Teveza čiji ugovor Aleks Ferguson nije mogao da otkupi od nekog menadžera pa je tako Argentinac prešao u Siti. Pre nego što krenemo da gledamo preko tarabe mogli bismo da bacimo oko i sredimo krš u našem dvorištu i da makar probamo da takve incidente svedemo na neku razumnu meru, a ne da nam neki menadžeri sastavljaju timove, šamaraju trenere i smenjuju ih samo zato što njihov mali nije igrao na dve utakmice. Možda njihov mali nije kvalitetan da igra, da ne kažem da možda ima bolji.

Dok to neko bolje vreme ne dođe ostaje nam da uživamo u nekim stranim ligama koje ne nameštaju utakmice ili ako nameštaju to mnogo kulturnije rade. Verovatno Barselona ne bi igrala onako i ne bi joj stadion bio pun na svakoj utakmici da Gvardiola u timu ima nečijeg igrača ili sa Hetafeom igra tri za tri, a najjeftinija karta je 35 evra. Dres košta 75 evra, šorc 30, šal 20... matematiku ću ostaviti onima koji su talentovaniji, ali i direktorima klubova koji ne prodaju ni jedan dres po sezoni, jer navijači nemaju interesovanja da ga kupe.

No comments:

Post a Comment