Poražavajući podatak je da je najstarija ekipa u Winerštediše super lige za odbojkašice Vizura sa prosekom godina 21,14! Znam da se dame ne pitaju za godine, ali ova priča nema veze sa godinama, ima veze sa mestom u kome živimo. Najstarija igračica u ligi je ’83. godište. U januaru te iste godine je Bjen Borg prestao da igra tenis, rahmetli Majkl Džekson je prvi put izveo čuveki moonwalk, Margaret Tačer je osvojla drugi mandat u Dauning stritu... i tok lagano svira melodija iz Grlom u jagode... PITAM GDE SU SAD NAŠI POLITIČARI DA PRIČAJU O ODLASKU MLADIH U INOSTRANSTVO!!!!
Priznajem malo sam pao u vatru. Medjutim, ne ide mi u glavu kako nema neko pametan i da kaže čekaj malo, dosta nam je najbolji izvozni proizvod bio čovek. Sportisti su možda i u najboljem položaju za odlazak u inostranstvo. Inžinjeri, lekari... i većina ostalih profesija dok izpozavršava neke škole, popune zahtveve za vize, nadju garantna pisma... tek onda mogu preko. Sportistima je to mnogo lakše. Onda i imamo situaciju da gledamo juniorske lige koje se samo zovu super, prva, ova ili ona. Tu je posebna tema povratka navijača na stadione. Ko će da gleda kadetski ligu gde deca još mutiraju i još rastu?!? Ili mi možda imamo supertalentovane klince?
Neću da omalovažavam trud neke devojčice ili dečaka koji je vredno trenirao i došao do prvog tima. Nisu krivi ni ti treneri koji rade sa igračima/cama koje imaju. Dolazimo do nekoga ko bi već mogao da bude odgovoran, a to su predsednici klubova i razni menadžeri. Kapiram ja da klub od nečega mora da živi i da u ovom jako teškom trenutku, koji još uvek ima prefiks krizni, ne može normalno da se funkcioniše ako se ne proda neki igrač. Sa druge strane i porodice tih menadžera trebaju nešto da jedu... uvek se nadje dobar izgovor. To je nešto neverovatno! Mrzim izgovore!!!
`Ajde da postavimo problem u drugu ravan. Država (kako to gordo zvuči) se uredi, imamo i neke zakone koje počnemo da poštujemo, prestanemo da se bavimo sistemom ko će koga da zajebe, nego malo krenemo nešto i da radimo, proizvodimo. Onda tog proizvodjača stimulišemo tako što ćemo mu, recimo, odbiti od nekog poreza ulaganje u sport, ili mu dati neki benefit, a ne samo tapšanje po ramenu od kog će pre ili kasnije da dobije artritis. Sistem je relativno prost i samo ga treba primeniti. Nismo mi prvi u svetu koji su imali taj problem. Naravno, onda se stvar olakšava i roditeljima te dece jer ne moraju da ih prodaju u inostranstvo dok se pošteno nisu ni razvili, nego mogu da od poštenog rada žive.
No comments:
Post a Comment